Antifa Zrenjanin
Prošle nedelje, to jest šestog i sedmog juna, održan je antifašistički festival u Zrenjaninu - Antifa 2008! Dva dana žestoke muzike (hard core, punk), druženja sa ljudima iz Hrvatske, Bosne, Rumunije, Kanade i raznoraznih delova Srbije, dobra klopa (veganska), tribine, zezanje itd. No, nekoliko dana pre početka festivala čuo sam od organizatora da se neonacističke organizacije širom Srbije dogovaraju kako bi sprečili festival. Preko internet sajtova (tipa stormfront) neonacisti ili skinhedi su otvoreno pozivali na diverziju nazivajući festival „pederskim“ i „antisrpskim“!
I pored jakog policijskog obezbeđenja oko zgrade Kulturnog centra ipak su neonacisti prvog dana festivala, to jeste u petak uveče, pretukli dvojicu gostiju u neposrednoj blizini KC-a. Sutradan je tokom koncerta stigla dojava da je podmetnuta bomba, ali je posle intevencije policije, koncert nastavljen i festival je završen bez problema. Pitam se, posle svega, šta se čeka i šta još ovi fašistički jurišnici treba da urade pa da se država ozbiljno pozabavi njima? Prošle godine, na antifašističkom maršu u Novom Sadu, policija je stajala između kolone građana koja je mirno demonstrirala i horde skinheda koji su nas gađali kamenjem i psovali. Tek kada je razbijeno nekoliko glava, policija je odreagovala i pohapsila fašiste. Posle toga sam čitao i gledao razne vesti u kojima se ovaj incident nazivao „sukobom ekstremista sa obe strane”. Pa su se onda pojavili razni analitičari i dušebriznici našeg društva da nam objasne kako nasilje nije dobro i kako različite ekstremne grupe (fašističe i antifašističke) kvare idilu našeg nacinalnog jedinstva.
Pre nekoliko godina, neposredno posle incidenta na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu - kada su skinhedi upali na tribinu posvećenu antifašizmu i tamo maltretirali ljude - nakon čega je i uhapšen vođa neonacističke grupe Goran Davidović, lokalna izdavačka kuća iz Zrenjanina je odlučila da objavi ispovest ovog neonaciste. Evo šta je stajalo kao reklama za ovu sramnu ispovest, što ilustruje dvostruke standarde, ili pak poistovećivanje i brkanje potpuno različitih vrednosti: „Slučaj Nacionalni stroj je iskreno svedočanstvo koje direktno iz pera glavnog aktera rasvetljava aferu koja je potresla Srbiju. Ispovest jednog od mladića koji su zatvarani samo zbog drugačijeg mišljenja. Ovo je knjiga posle koje u Srbiji ništa više neće biti isto“. Tako je jedan osvedočeni fašista, koji je optužen za raspirivanje rasne mržnje, okarakterisan kao samo jedan od mladića koji je zatvoren zato što drugačije misli. Ovakve i slične gluposti konstantno su prisutne kada se povede priča o neonacizmu i borbi protiv istog.
Interesantno je da su izdavači ove neonacističke ispovesti kasnije tužili profesora Vladimira Ilića zato što ih je nazvao „pomagačima“ fašista. Pa izvinite molim, kako čovek drugačije da vas nazove?! No, ovaj sudski proces je samo još jedan primer kako je u ovoj državi sistem vrednosti postavljen na lošim temeljima. Nisu više bitni ni ovi nesrećni „izdavači“ kao ni ekstremne grupe tipa skinheda. Ono što je važno jeste kako ćemo mi, građanke/građani, da se odnosimo prema ovom problemu. Ne znam kome je u interesu da nas sluđuje kontraverznim informacijama sa medija i zašto se problem neonacizma kod nas uporno gura na marginu.
Nemački filozof Adorno je rekao da fašizam opstaje jer ga održavaju društvene okolnosti. Ne bi bilo ovih „naših“ fašista, da nije i društvene klime koja mu pogoduje. Priča o tome da je u Srbiji fašizam nemoguć i neprirodan je tupava propaganda koja se širi jer državni organi nisu u stanju da reše ovaj problem. Zato se ne dajte zbuniti i slobodno poručite nacistima raznih vrsta i modela: SMRT FAŠIZMU!